31 Jan Forma prati funkciju, funkcija prati formu-biološki principi u rekonstrukciji
Da Vincijev Vitruvijev čovjek-predstavlja spoj umjetnosti i znanosti tijekom renesanse. Da Vinci je tražio povezanost između ljudskih proporcija i geometrije, i pokušavao uspostaviti vezu između čovjeka i prirode, vjerujući da je ustrojstvo ljudskoga tijela povezano s ustrojstvom svemira. Reprezent je idealnih ljudskih proporcija.
Što je krajnji cilj jednog stomatološkog rekonstruktivnog tretmana? Da li jedan na prvi pogled estetski zadovoljavajući rad možemo prozvati dobrim, ako uzrokuje traumu i funkcijske smetnje? Je li možemo estetiku u stomatologiji svesti na prednja 6 zuba u gornjoj čeljusti?
Odgovore ne možemo tražiti a da pritom ne razmišljamo da su ljudi živa bića a zubi organi kao i svaki drugi, gdje je anatomija t.j genetska forma i morfologija usko povezana s funkcijom koju obavljaju. Svaka grupa zuba ima svoju određenu funkciju i sukladno tome i adekvatnu morfologiju.
Bez da ulazimo u pojedinosti morfologije zuba, generalno možemo reći da je prirodna genetski uvjetovana forma zuba izražena ili postoje oštre i izražene kvržice i bridovi. Priroda ne poznaje ravne okluzijske plohe i široke abradirane incizalne bridove. Osnovni cilj toga je smanjiti preopterećenje ili obaviti funkciju žvakanja sa što manje traume na zubima i njihov potporni aparat, smanjiti opterećenost mišića i zglobova. Da bi se onemogućilo pucanje caklinskih prizmi, priroda je stvorila konveksitete na tim kvržicama i bridovima, koje stvaraju točkaste međuzubne kontakte. Dakle morfologija zuba koja je genetski predodređena ima svoj krajnji cilj-prije svega omogućiti dobro žvakanje sa što manje opterećenja, dobru estetiku lica i osmjeha, govor i kraniomandibularnu stabilizaciju. Stime dolazimo do zaključka da bi imali dobru funkciju i estetiku trebamo modelirati zube u njihovom genetskom obliku, a ne abradirane forme.
Genetska morfologija zuba
Morfologija zuba je genetski određena i nasuprot vjerovanju nije ovisna o spolu i rasi. Forma trajnih zuba je formirana još prije njihove erupcije u ustima. Generalno možemo reći da priroda stvara oštre morfološke forme i oblike kada su zubi u pitanju.
Intenzivna abrazija zuba posljedica pokrovnog zagriza. Za usporedbu prosječna dužina donjeg centralnog sjekutića bi trebala biti 10 mm od cementno-caklinske granice. Zubi su najbolji pokazatelj razorne moći loših okluzijskih sila
Ono što je podložno promjenama su ostale komponente stomatognatog sustava- ligamenti, mišići, čeljusni zglobovi i same čeljusti koje se nastavljaju mijenjati i nakon nicanja zuba, a podložne su i promjenama iz okoline ili tzv.faktora iz vanjske sredine. Rezultat tih promjena i adaptacije je abrazija ili trošenje zuba t.j gubitak njihove genetske morfologije.
Prostor i CR
Ako smo zaključili da moramo reproducirati genetsku morfologiju zuba u praksi ćemo se najčešće susresti s problemom nedostatka prostora. Najčešća posljedica abrazije je smanjenje OVD-a(overall vertical dimension), smanjenje overjeta i povećanje overbita, dislokacija zglobnih kondila i nesinkronizirani rad mišića. Gubitak morfologije uzrokuje i gubitak funkcije t.j povećanje opterećenja u stomatognatom sustavu-overload, stvarajući jedan začarani krug čiji je konačni ishod konstantno pogoršanje problema, slično kao i bilo koji drugi poremećaj funkcije bilo kojeg organa u tijelu. Iz toga je jasno da ne može postojati dobra estetika s lošom funkcijom.
Jednu od najčešćih rečenica koje čujemo od zubnih tehničara je, da fali prostora za dobru modelaciju morfologije. I zbilja genetička morfologija zuba traži puno prostora za modelaciju. Oštre kvržice na stražnjim zubima i dovoljna dužina prednjih zuba iziskuje dobru pripremu pacijenta za rekonstrukciju. Kada govorimo o prostoru, ne mislimo samo na vertikalnu relaciju, već je jako bitno i kako će se izvoditi pokreti donje čeljusti u žvakanju. Oštra morfologija ne trpi široke lateralne kretnje, već se iste trebaju odvijati više u vertikalnom smjeru t.j ljudi spadaju u tzv. vertikalni žvakače. Oštre i izražene kvržice traže idealni suodnos prednjih zuba s overbitom od 3-4 mm i 2-3 mm overjeta, da bi se izbjegle stražnje interference u protruziji.
Prema tome potreban nam je stabilni kondilarni položaj ili poznatiji kao centrična relacija, sinkronizirani rad mišića, vertikalni pokreti pri žvakanju i osiguranje potrebne vertikalne dimenzije t.j definiranje granica prostora u kome djelujemo.
Iz tih razloga je neophodno započeti terapiju BMAGO udlagom (bioesthetic maxillary guided orthosis) jer samo tako možemo jasno i precizno definirati prostor koji nam je potreban.
Zašto je genetska morfologija zuba tako važna?
Iz svega iznesenog možemo zaključiti da je jedna očuvana i neabradarina denticija prije svega bitna za zdravlje cijelog stomatognatog sustava. Dobra estetika osmjeha i mladoliki izgled lica je samo posljedica jednog dobro sinkroniziranog i funkcionalnog sustava gdje nema traume. Iz toga razloga treba raditi na očuvanju genetske morfologije zuba od najranije dobi. Ortodontske kontrole i orto terapija još u ranoj školskoj dobi je jako bitna posebno pri pojave prvih znakova gubitka normalne morfologije. U kasnijoj životnoj dobi dobro razmisliti da li ćemo pokriti ljuskicama samo prednja 6 zuba i koliko smo time pomogli pacijentu.
U konačnici možemo reći It’s about health not just esthetics.
_______
Literature
Lee RL. Esthetics and its relationship to function. In: Rufenacht CR. Fundamentals of Esthetics. Chicago, IL: Quintessence Publishing; 1990:137-208.